Riječ koja me svakodnevno oblikujeDan po dan s Biblijom

Sveto pismo prati me gotovo cijeli život. Najprije su me privlačile slike i događaji, zatim ljudi i njihove sudbine, a s godinama sam sve više počeo otkrivati Boga koji preko svoje Riječi ulazi u moj stvarni život. Danas Bibliju ne otvaram samo kako bih pročitao njezine retke, nego kako bih dopustio da oni pročitaju mene.

Riječ koja me prati od djetinjstva

Još kao dijete volio sam kod bake listati Ilustriranu Bibliju mladih. Nisam tada mogao razumjeti sve što sam gledao i čitao, ali slike stvaranja, proroka, kraljeva, Isusa i njegovih učenika ostajale su negdje u meni.

Kao srednjoškolac pročitao sam Bibliju u stripu. Poslije su kroz moj život prolazila različita izdanja Svetoga pisma. Neka su ostala na policama, neka uz krevet ili mjesto molitve, a danas mi je Božja riječ gotovo uvijek dostupna i na mobitelu.

Biblija zato za mene nije knjiga koju sam jednoga dana iznenada otkrio. Ona je bila uz mene dugo prije nego što sam počeo razumijevati koliko me može oblikovati.

Dar za četrdeseti rođendan

Za moj četrdeseti rođendan, u travnju 2020. godine, svijet je bio zatvoren zbog pandemije. Nije se moglo normalno odlaziti u trgovine ni slaviti rođendan onako kako smo bili navikli. Nina mi je preko interneta naručila Bibliju s patentnim zatvaračem.

Bila je to jedna od Biblija koje sam imao, ali je od toga dana postala ona koja mi je najčešće pri ruci. U njoj podcrtavam, označavam, vraćam se riječima koje su me dotaknule i ostavljam tragove vlastitoga puta.

Kada sam je prvi put otvorio, otvorila se na Psalmu 112.

„Blago čovjeku koji se boji Gospodina i koji uživa u naredbama njegovim.”

Ps 112,1

Posebno su me obradovale riječi o čovjeku čije je srce mirno i postojano jer se uzda u Gospodina. Osjećao sam kao da je taj psalam na neki način pripremljen upravo za mene — ne kao jamstvo života bez križa, nego kao ohrabrenje i poziv da postanem čovjek čije se srce sve više oslanja na Boga.

Četiri godine reda

Dana 24. siječnja 2022. započeo sam sustavno čitati cijelu Bibliju prema Molitvenom dnevniku – 365 dana s Biblijom, koji sam naručio preko interneta. Ne sjećam se nekoga velikog događaja koji je prethodio toj odluci. Vjerojatno je bila jedna od novogodišnjih odluka potaknuta željom da Božjoj riječi dam čvršće mjesto u svojem danu.

Nakon jutarnje molitve nastavljao bih s čitanjem poglavlja predviđenih za taj dan. Kada bih neki dan preskočio, poslije bih ga nadoknadio. Tako je bilo gotovo četiri godine: čitanje, označavanje, podcrtavanje i vraćanje propuštenome.

Ta me disciplina naučila ustrajnosti. Ipak, najvažnije nije bilo ispuniti raspored ni prekrižiti zadana poglavlja, nego ostati dovoljno dugo uz Riječ da ona počne ulaziti u moje misli, odluke i odnose.

Kada Riječ postane dio života

Danas čitam slobodnije. Kada preskočim dan, više ga ne nadoknađujem zbog osjećaja da nešto moram ispuniti. Čitam i drugu duhovnu i intelektualnu literaturu, ali uvijek se volim vratiti Svetom pismu i zadržati se uz Božju riječ.

Kada mi dođe neka misao, potražim je u Pismu. Kada se u životu dogodi nešto što ne razumijem, često otkrijem da je ono što proživljavam već prisutno u životima biblijskih ljudi. I oni su tražili, sumnjali, griješili, padali, molili, čekali i ponovno ustajali.

U Pismu pronalazim i svoju suprugu Ninu. U riječima o vrsnoj ženi prepoznajem njezinu brigu za obitelj, ljubav, urednost doma, snagu i vjernost. Prepoznajem i povjerenje kojim mi dopušta preuzeti odgovornost za smjer naše obitelji.

To me ne poziva da vladam, nego da vodim služeći: da prvi preuzmem odgovornost, prvi tražim oproštenje i svoj život polažem za one koji su mi povjereni.

Riječi za vrijeme u kojem živimo

U posljednje me vrijeme posebno dotaknula Esterina molitva, dio Knjige o Esteri koji se ne nalazi u svim izdanjima Biblije. Tijekom jednoga razmatranja došla mi je misao da bismo je trebali moliti kao bratstvo.

„Gospodine moj, kralju naš, ti si jedini! Dođi u pomoć meni koja sam sama, kojoj nema druge pomoći do tebe.”

Est 4,17l

Molili smo je kao bratstvo u vremenu javne molitve krunice na Trgu i uoči našega odlaska u Rim na opću audijenciju kod pape Lava XIV. Doživio sam je kao Riječ koja je dugo bila skrivena od mojega pogleda, ali se otvorila upravo u trenutku kada nam je bila potrebna.

Nisam to razumio kao poziv na pobjedu nad ljudima koji nam se protive. Kršćanin ne moli za uništenje čovjeka. Molimo da Bog pobijedi laž, mržnju, strah, podjele i sve ono što čovjeka udaljava od njega.

Neke riječi Svetoga pisma kao da dugo čekaju da sazrije vrijeme u kojem ćemo ih napokon moći čuti.

Idi za mnom

Često mi se vraćaju i Isusove riječi Petru:

„Dok si bio mlađi, sam si se opasivao i hodio kamo si htio; ali kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš.”

Iv 21,18

Te su riječi izvorno govorile o Petrovu putu i načinu na koji će proslaviti Boga. Mene danas podsjećaju na to da duhovno sazrijevanje nije samo u biranju vlastitoga smjera.

Dok sam bio mlađi, češće sam razmišljao kamo ja želim ići i što želim učiniti. Danas sve više učim pitati kamo me Krist šalje. Nakon svega Isus Petru govori samo: „Idi za mnom!” Iv 21,19

Možda je upravo to srž čitanja Svetoga pisma. Riječ nam ne otkriva cijeli put unaprijed. Daje nam dovoljno svjetla da prepoznamo sljedeći korak i dovoljno sigurnosti da ga učinimo s Kristom.