Snaga oblikovana disciplinom

Fizička formacija nije kult tijela, potraga za savršenim izgledom ni neprestano dokazivanje vlastite snage. Ona polazi od spoznaje da je tijelo sastavni dio čovjeka, dar koji nam je povjeren i za koji smo odgovorni.

Brinuti o tijelu znači razvijati navike koje čuvaju zdravlje, omogućuju nam izvršavati svakodnevne obveze i daju nam snagu da budemo prisutni za druge. Kretanje, pravilna prehrana, odmor, umjerenost i redovitost nisu sami sebi svrha. Oni stvaraju prostor u kojem čovjek može živjeti budnije, slobodnije i odgovornije.

Tjelesni napor često otkriva ono što se u udobnosti ne vidi. Kada se pojave umor, bol, strah ili želja za odustajanjem, upoznajemo vlastite granice, ali i snagu odluke da učinimo još jedan korak. Trening tako ne oblikuje samo mišiće i izdržljivost. On razvija strpljenje, samokontrolu, poniznost i sposobnost ustrajanja.

U Zlatnoj knjizi briga za tjelesno zdravlje povezuje se sa zdravom dušom, snažnom voljom i bistrim umom. Naglašavaju se umjeren život, rad, disciplina, redovito vježbanje, kretanje na otvorenom i ljubav prema prirodi. Tjelovježba pritom nije predstavljena samo kao razvoj tjelesnih sposobnosti, nego i kao sredstvo odgoja volje i razuma. Istodobno mora ostati podređena cjelovitom vjerskom, ćudorednom, intelektualnom i socijalnom razvoju osobe.

Zato rezultat nije jedino mjerilo napretka. Brzina, udaljenost, podignuta težina ili osvojeno mjesto mogu biti poticaj, ali ne određuju vrijednost čovjeka. Važnije je učimo li kroz tjelesni napor biti vjerni, pošteni, zahvalni i obzirni prema drugima.

Fizička formacija uključuje i prihvaćanje vlastitih granica. Disciplina ne znači bezumno forsiranje tijela niti zanemarivanje boli, bolesti i potrebe za oporavkom. Zrelost se očituje i u sposobnosti da usporimo, odmorimo se i razlikujemo ustrajnost od tvrdoglavosti.

Trčanje, planinarenje, hodanje, plivanje, biciklizam, vježbanje i fizički rad mogu postati mjesta susreta sa sobom, prirodom i Bogom. U ritmu koraka misli se smiruju, suvišno otpada, a pogled se ponovno otvara ljepoti stvorenoga. Napor tada prestaje biti samo borba protiv vremena ili udaljenosti i postaje put zahvalnosti.

Cilj fizičke formacije nije postati nepobjediv. Cilj je razvijati tijelo koje može služiti, volju koja se ne predaje pred prvom preprekom i srce koje zna da prava snaga nije u nadmoći, nego u odgovornom darivanju sebe.