S tobom sklapam savez Duga iznad Kleka

Bio je 19. travnja 2025., tri dana prije mojega 45. rođendana. Ponovno sam bio na Kleku. Ne sjećam se više svih detalja toga uspona, ali dobro pamtim ono što je ostalo nakon molitve krunice: pogled prema udaljenim brdima, sunce i dugu koja se pojavila predamnom.

Na dijelu Kleka na kojem sam stajao nije padala kiša. Iznad mene bilo je plavoga neba i sunca, dok su se u daljini nad planinama zadržavali oblaci. Preko njih se jasno pružila duga.

Stajao sam i gledao je. Nakon krunice, u toj slici neba, svjetla i udaljene kiše, u meni se pojavila jednostavna misao:

„S tobom sklapam savez.”

Nisam je doživio kao nešto što trebam dokazivati niti kao poruku koju bi drugi morali razumjeti jednako kao ja. Bila je to misao koja je došla u trenutku molitve i ostala sa mnom.

Tek je bilo dovoljno pogledati dugu i sjetiti se prvoga mjesta na kojem joj Sveto pismo daje posebno značenje:

„Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu između mene i zemlje.”

Post 9,13

U Bibliji duga nije znak čovjekove vjernosti Bogu, nego Božje vjernosti svojem Savezu. Možda me upravo zato taj prizor toliko dotaknuo. Ne zato što sam ja mogao nešto obećati Bogu, nego zato što me podsjetio da On prvi ostaje vjeran.

Duga je poslije nestala. Fotografija je ostala. A s njom i ona kratka misao koju sam toga jutra ponio s Kleka.