Trči, Antonio, trči! 34. zagrebački Powerade maraton

U nedjelju, 11. listopada 2026., trčao sam štafetu na 34. Zagrebačkom Powerade maratonu. Bio je to dan odličnog društva, zajedništva, smijeha i dva nova osobna rekorda. I još jedan razlog za zahvalnost.

Naša četveročlana ekipa nastupila je pod imenom ĆUSTI ĐUTURUMI. Imali smo čak i personalizirane majice. Već je samo ime govorilo da se znamo našaliti na vlastiti račun, ali kad je trebalo potrčati, svatko je dao najbolje od sebe.

Moja dionica bila je duga nešto više od deset kilometara. Dao sam sve što sam mogao, a sat je na kraju pokazao dva nova osobna rekorda:

5 km – 27:31
10 km – 57:17

Istina, imao sam najsporije vrijeme od naše četvorke. Ali dao sam najbolje od sebe i pritom srušio dva osobna rekorda.

Nisam bio najbrži u ekipi, ali sam bio brži nego ikada prije.

I možda je upravo u tome jedna od ljepota štafete. Ne moramo svi biti jednako brzi. Svatko ima svoju dionicu, svoj ritam, vlastite granice i svoj doprinos. A na kraju svi dijelimo istu radost.

Još jedan podsjetnik da nitko ne raste sam.

Veliko hvala mojim ĆUSTIM ĐUTURUMIMA na zajedničkom iskustvu, trenerici Divi te JO i OZY na podršci. Hvala organizatorima, volonterima i svima koji su bodrili trkače.

Posebno me razveselilo što su nam se na dočeku i slavlju pridružili moja Nina te Fran, Dino i Cvita. Lijepo je kada sportski uspjeh, koliko god osoban bio, možeš podijeliti s ljudima koje voliš.

I naravno, jedno veliko hvala Bogu.

Na zdravlju, snazi, mogućnosti da trčim, pomičem vlastite granice i radujem se napretku. Sve me to ponovno podsjeća na tijelo koje mi je povjereno – dar koji trebam čuvati, razvijati i odgovorno koristiti.

Osobni rekordi su lijepi. Volio bih ih još popravljati. Ali jednako želim ostati zahvalan i onda kada sat bude pokazivao sporije vrijeme.

Trči, Antonio, trči! I ne zaboravi zahvaliti.